Crni mačak Edgar Allan Poe

Sadržaj:
Crni mačak Edgar Allan Poe Uvod
U samom uvodu Poe priprema čitača na strašan događaj, koji mnogi neće povjerovati, jer «mu u pripovijedanju ne mogu svjedočiti ni vlastita osjetila». Već samim uvodom on uspijeva pobuditi u čitača znatiželju koja
neće prestati ni u jednom trenutku djela.Pišući u prvom licu, Poe želi
potvrditi istinitost svoje priče, dati joj samim iznošenjem detalja da su u stara vremena crne mačke smatrali prerušenim vješticama, čitatelj može naslutiti da se taj strašni događaj o kojem se govorilo u uvodu, odnosi na mačka.
Crni mačak Edgar Allan Poe Zaplet
Prijateljstvo između glavnog lika i mačka trajalo je nekoliko godina, iako se junak mijenjao na gore. Počeo je prekomjerno piti i postupati grubo prema životinjama i ženi. Unatoč svemu poštovanje prema Plutonu ga je sprečavalo da ga zlostavlja.      No kad se jedne noći vratio sasvim pijan kući pričinilo mu se da ga mačak izbjegava. Nakon što ga je ščepao, Pluton mu je zubima zadao malu ranu, ali dovoljnu da u njemu izazove demonsko bjesnilo. Izvadio je nož i hotimično iskopao mačku oko.Iako se nakon toga osjećao krivim i užasnutim, nije se mogao obuzdati zlom duhu
nastranosti, koji ga je tjerao da uništi samog sebe. Tako je jednog jutra,
sasvim hladnokrvno, stavio mačku omču oko vrata i objesio ga o granu
drveta u dvorištu. Učinio je to, sa suzom u oku, jer je znao da ga mačak
voli.Te ga je noći iz sna probudio povik “Vatra!”. On, njegova supruga i sluga uspjeli su izbjeći, ali je kuća sasvim izgorila.Pisac iracionalnom razmišljanju pokušava naći povezanost između zadnjeg događaja i
vješanja mačke, no u tome ga sprečava racionalno shvaćanje događaja.
No tada otkriva, na njegovo zaprepaštenje, lik mačka na jedinom
sačuvanom zidu kuće.Zaključuje da je netko iz gomile radoznalih ljudi, koja je na znak uzbune ispunila vrt, vjerojatno odsjekao životinju od stabla i ubacio je kroz otvoreni prozor u kuću. Rušenjem kuće, mačka se našla u gomilu svježe žbuke, te je vapno djelovanjem plamena i amonijaka iz leša, stvorilo portret.


Crni mačak Edgar Allan Poe Vrhunac-Ubojstvo
Glavni junak je mjesecima nakon tog događaja imao priviđenja mačka i tugovao zbog gubitka životinje, sve dok nije odlučio pronaći novu. Novi je mačak bio crn i velik kao i Pluton, ali se od njega razlikovao po bijeloj mrlji na prsima.No umjesto da mu bude drago on je osjećao nesklonost prema njemu, iako nije znao zašto. Iz dana u dan odnos prema mačku ispunjao se odvratnošću i jezom, koja je prelazila u mržnju.Kad je ustanovio da je i taj mačak lišen jednog oka i da ona mrlja na prsima ima oblik vješala, više se nije mogao suzdržati, počeo je iskazivati bijes na ženu i polagano ludjeti. Pod takvim pritiskom jednog dana dok je radio u podrumu, izazvao ga je mačak skočivši i zamalo ga oborivši. Podigao je sjekiru i bez razmišljanja je usmjerio na mačka. Njegova je žena zaustavljanjem sjekire izazvala u njemu nešto demonsko. Maknuo joj je ruku i zabio joj sjekiru u mozak. Ona je bez glasa pala mrtva.
Crni mačak Edgar Allan Poe Rasplet-Skrivanje ubojstva
Nakon što je učinio to strašno djelo, prihvatio se zadatka da sakrije truplo. Svašta mu se vrtjelo u glavi. Najprije je želio sasjeći truplo na sitne djelove i uništiti ih vatrom, kasnije pokopati ga u podrumu, razmišljao je da ga baci u zdenac u dvorištu ili da ga spremi kao robu i pozove nosača. Na kraju je odlučio tijelo zazidati u zidine podruma, na mjestu gdje je bila ispupčenje uzrokovano lažnim dimnjakom.
Crni mačak Edgar Allan Poe Završetak
Nakon što su prošla dva dana, a mačka nije nigdje bilo, počeo se ponovno osjećati slobodnim čovjekom, kakav je bio prije no što je objesio Plutona. Grijeh strašnog čina tek ga je malo uznemiravao.Došlo je do pretrage i ispitivanja, i sve bi ostalo neotkriveno, da nije morao toliko likovati svojom ”genijalnom” idejom:
“…Ovi zidovi – zar odlazite, gospodo? – ovi su zidovi vrlo masivno
građeni. Tu sam, iz puke bjesomučnosti razmetanja, snažno pokucao bambusovim štapom koji sam držao u ruci, točno po onom dijelu redova cigle iza kojih je stajao leš moje rođene supruge.”
Crni mačak Edgar Allan Poe Likovi:
Poeovi su junaci u svim djelovima vrlo bogati ne samo vanjskim, nego i unutrašnjim, psihičkim osobinama:
Analiza likova:
Charles
Citat:
[raw]«Od djetinjstva bijah poznat po popustljivosti i čovječnosti svoje ćudi. Nježnost moga srca bijaše toliko uočljiva da je izazivala poruvgu mojih sudrugova. Posebno sam volio životinje, i moji su mi roditelji ugađali nabavkom najraznolikijih mezimaca. S njimasam provodio gotovo sve vrijeme, i nikad nisam bio sretniji no kad bih ih hranio i milovao.» -Mislim da se tu krije motiv Charlesovih nedjela-nije bio prihvaćen u društvu, njegovi vršnjaci su ga vjerojatno zbog njegove ljubavi prema životinjama i zlostavljali i zato ni ne čudi što je on tako poremećen i čudan.[/raw]
– Vidi se i njegova ljubav prema životinjama.
Citat:
[raw]«Postoji nešto u toj nesebičnoj i požrtvovnoj zvijeri što dira ravno u srce onoga koji je često imao prilike iskušati  ništavno prijateljstvo i krhku vjernost pukog Čovjeka.»[/raw]
– Ovdje se jasno vidi da je Charles bio povučena osoba, ne vjeruje ljudimai nije prihvaćen u društvu, izopćenik je.
Citat:
[raw]«Pokvario se zbog neumjernosti u piću, čijim bi posljedicama nastradale životinje i žena.»[raw] – Zbog neprihvaćenosti u društvu on se predaje piću i postaje nasilan tepočinje zlostavljati jedina bića na ovom svijetu koja ga istinski vole. Citat: [raw]“…; ali bijaše to u najboljem slučaju tek slabašno i neodređeno čuvstvo, i duša mi pri tom nije bila ganuta. Ponovno se odah neumjerenosti, te ubrzo utopih u vinu svekoliko sjećanje na taj čin.”[/raw]
– Nakon što je mačku iskopao oko i nakon što ga je nekoliko dana izbjegavao, on se ponovno vraća piću ne mareći ni za što, čak i priznaje da ga nije previše brinulo njegovo strašno djelo.
Citat:
[raw]„Demonsko bjesnilo obuze me istog časa. Više sam sebe nisam poznavao. Bijaše to ona nedokučiva čežnja duše da samu sebe izjeda – da vrši nasilje nad vlastitom prirodom – da čini samo radi zla sama – koji me tjeraše da nastavim svoje ponašanje i da napokon okončam zlo koje nanesoh nedužnoj životinji.”[/raw]
– Ovdje Charles objašnjava svoja nedjela, natjeralo ga je njegova tamnastrana koja je prije ili kasnije morala izbiti na površinu.
[raw]«A ipak kao što sam siguran da moja duša živi, tako vjerujem da je nastranost jedan od najiskonskijih poriva ljudskog srca- jedan od onih nedjeljivih poriva činilaca, ili čuvstva , koji usmjeruju značaj čovjeka. Tko se još nije stotinu puta zatekao kako čini nešto opako ili budalasto, ni iz kojeg drugog razloga nego zato što znada ne bi smio? Ne osjećamo li trajnu sklonost, usprkos razlozima zdravog razuma, da kršimo ono što je zakon, naprosto zato što poimamo da on to jest?»[/raw]
– Također opravdanje, ali ovaj put govori da nije on kriv, nego da je to jednostavno u ljudskoj prirodi, što je za mene besmisleno jer čovjek ipak može odlučiti o svojim postupcima.
Citat:
[raw]«Objesih ga dok su mi suze curkom curile izočiju,i s najgorčim kajanjem u srcu – objesih ga zato što sam znao da me ljubi, i zato što sam znao da se nije ničim o mene ogriješio – objesih ga zato što sam znao da time činih grijeh – smrtni grijeh, koji će toliko ugroziti besmrtnu mi dušu da će se naći –ako je to uopćemoguće – van dosega beskrajnog milosrđa najmilosnijeg i najstrašnijeg Boga.»[/raw]
– Charles se meni čini kao dije duše u jednom tijelu koje se izmjenjuju -hladnokrvno ubija mačka samo jer se želi osvetiti Bogu koji mu nije dao više sreće u životu.
Citat:
[raw]“Natjeran tim miješanjem u bjesnilo više no demonsko, izvukao samruku iz njena stiska i ukopao joj sjekiru u mozak. Pala je mrtva na mjestu, bez glaska.”[/raw]
– Moj najdraži dio jer me najviše začudio, prvo je pričao tako mirno, a onda odjednom, iz čista mira, on ubije svoju ženu, bez razloga, iznenadno- bolje nego u filmovima.
Citat:
[raw]“Za svrhu poput ove podrum je bio vrlo prikladan.Uvjerio sam se da na tom mjestu mogu lako razmaknuti cigle, umetnuti leš, i sve ponovno zazidati kao ranije, tako da ni jedno oko ne bi moglo otkriti ništa sumljivo.Kad sam završio, uvjerio sam se da je sve kako valja. Na zidu se ni počemu nije moglo primjetiti da ga je netko dirao. Smeće je sa poda bilouklinjeno s najtemeljitijom pažnjom. Pobjedonosno sam se osvrnuo irekao sam sebi:”Dakle, ovdje u najmanju ruku, moj trud nije biouzaludan.”[/raw]
– Ovdje opisuje kako je sakrio tijelo svoje žene, priča kao da se riješio svog nutarnjeg demona koji ga je izjedao. – Priča i kao da ništa drugo nije u životu postigao nego umorio svoju ženu.
Citat:
[raw]“Prošao je drugi i treći dan, a moga mučitelja još uvijek ne bijaše. Iznova sam stao disati kao slobodan čovjek. Monstrum je u užasnom strahu pobjegao iz ovih prostora zauvijek! Nikada mi se više neće pojaviti pred očima! Moja sreća bijaše neizmjerna! Grijeh mog crnog čina tek me malo uznemiravao.”[/raw]
– Charles priča o olakšanju koje je osjetio nakon što je mačak otišao.
Citat:
[raw]“Nije se pojavila tjekom noći – i tako sam barem jednu noć, od njenauvođenja u kuću, čvrsto i mirno spavao;da , spavao, čak i s teretom umorstva na duši.”[/raw]
– Uopće ga nije bilo briga za njegovu ženu, glavno da je njegova duša mirovala.
Pluton
Veliki i mudar crni mačak. Slijedio je gospodara svugdje po kući, a ovaj se sam brinuo o njemu i hranio ga:
Citat:
“Pluton – to bijaše ime mačka – bio mi je najmiliji mezimac i drug u igri.
Sam sam ga hranio, i on me slijedio kamo god sam se kretao po kući.
Tek sam ga s mukom mogao spriječiti da me prati i po ulicama.”
Novi mačak
Potpuno jednak Plutonu osim što je imao neku neodređenu, bijelu mrlju
na prsima. Kasnije je primijetio da i ovaj mačak, poput Plutona, nema
jedno oko, a ona je mrlja kasnije dobila oblik:
Citat:
“Bio je to sad prikaz jednog predmeta koji mogu imenovati samo s
jezom- i zbog toga sam iznad svega mrzio toga monstruma, i strahovao,
i bio bih ga se oslobodio da sam imao hrabrosti – bila je to sad, kažem,
slika jedne jezive – jedne grozovite stvari – slika VJEŠALA! – oh, tog
sumornog i strašnog oruđa užasa i zločina – oruđa samrtne muke i smrti!”
Crni mačak Edgar Allan Poe Dojam o djelu:
Djelo mi se veoma svidjelo zbog jezivog ugođaja, neobične teme, jezgrovite karakterizacije glavnog lika i kratkoće djela. Djelo daje osjećaj kao da ronimo po najmračnijim dubinama ljudske duše, ali ne prikazuje nasilje kao besmisleni hir čovjeka nego sastavni dio ljudskog karaktera koji je negdje u nama skriven i čeka priliku da izbije na površinu. Bila sam duboko dirnuta kada je Charles prepričavao put svoje preobrazbe u takvo čudovište i začudila sam se kako netko može napisati takvo djelo a da sam nije napravio takav zločin.