Suze sina razmetnoga - LEKTIRA
Suze sina razmetnoga
AUTOR: IVAN GUNDULIĆ
Djelo “Suze sina razmetnoga” spada u religioznu poemu. Poema je objavljena 1622. godine u Veneciji. Ivan Gundulić je uzor za ovo djelo našao u talijanskoj književnosti iz 16. stoljeća, a građu je preuzeo iz Isusove parabole, Evanđelja po Luki.
Djelo je napisano u tri djela, odnosno plakanja, a to su: “Sagriješenje”, “Spoznavanje” i “Skrušenje”. Prvi dio ima 444 stiha, drugi 336, dok se treći sastoji od 552 stiha. Strofa se sastoji od šest osmeraca, a u njima možemo primijetiti rimu ababcc koja se naziva sesta rima.
Priča opisuje život razmetnoga sina koji je od svog oca tražio dio imetka koji mu pripada, da bi na kraju sve to potrošio na grešan, lagodan i raskošan život. Nakon toga postao je čuvar svinja te je shvatio u čemu je griješio. Pokajao se za svoje grijehe i od oca je tražio oprost. Otac mu je sve oprostio.
Autor je poemu započeo tako da je prvo zazvao Boga od kojeg je tražio da mu pomogne kod pisanja djela. Nadalje, naracijom razmetnoga sina odvija se radnja. On se prisjeća svog grešnog života iz kojeg je izašao osiromašen. Prisjeća se bludnog i rastrošnog života, a sjećanja završavaju do trenutka kada je spoznao svoje stanje.
Razmetni sin razmišlja o životu, kako je on prolazan, a razmišljanja sežu sve do onih o smrti. Odluči se ponizno vratiti ocu koji mu na kraju sve oprašta.
U poemi možemo primijetiti dva glasa koji se izmjenjuju tijekom radnje. Postoji autorov glas koji se bavi onim pripovjednim djelom te glas sina razmetnoga koji je ispovjedni.
Svrha ovog Gundulićevog djela je da nam da moralu pouku koja se tiče kako čitatelja, tako i autora. Autor u poemi obrađuje svoj vlastiti grijeh kojeg je sada svjestan, a koji je nastao u prijašnjim djelima, odnosno književnim stvaranjima.
On istodobno, svojim priznanjem grijeha, želi poruku prenijeti i na čitatelja, želi da i on preispita sebe i spozna svoje grijehe te nastavi živjeti novim životom, životom uz Boga. Čitatelju želi reći da nikada ne smije zaboraviti Boga te da treba živjeti po kršćanskim načelima.
Pretpostavlja se da su na Gundulića utjecali talijanski pjesnici Erasmo da Valvasone i Luigi Tansillo. Jezik, stil i barokni retorički ukrasi daju ovom djelu snagu i izvan kršćanskih moralnih normi. Tako možemo prepoznati mnoge karakteristike baroka: od raznolike metaforike do upotrebe nabrajanja.
Isto tako postoje i mnoga uvjerenja duhovnog života kojim nas autor navodi, a to se može vidjeti kroz prolaznost i ispraznost u uživanjima ovog života., zatim u potrebi iskupljenja za naše grijehe koje smo počinili te prihvaćanje općih načela koja se tiču kršćanske vjere. U djelu se izmjenjuju teme grijeha, ljubavi, života i smrti te jednako važna tema Boga.
Kratak sadržaj
1. plač
U prvi plač autor nas uvodi sa suzama sina koji je osvijestio svoje grijehe i odlučio ih oplakati. On se nada da će nakon što prizna svoje grijehe i zamoli Boga za oprost, njegova duša ponovo biti čista i dostojna Boga. Sin zove Boga i moli ga da mu podari prisustvo Duha Svetoga. Između ostaloga, obratio se i Isusu te je tako objedinio sve tri božanske osobe u Sveto Trojstvo.
Poema govori o ljudskim grijesima i čovjeku koji kao takav nije dostižan Božje milosti. Na kraju on se ipak pouzdaje u to da će mu se Bog smilovati jer se iskreno kaje za sve grijehe koje je počinio. Autor se time obraća grešniku, ali i cijelom čovječanstvu. Savjetuje čitateljima da se klone zla i grijeha kako bi bili dostojni života uz Boga.
Nakon iscrpnog razmišljanja o grijehu priča dalje o sebi, odnosno o sinu koji se udaljio i otišao od oca, uzevši mu imanje kako bi zadovoljio svoje potrebe za raskoši i užicima. To je trajalo sve dok nije potrošio cijelo bogatstvo zbog žene koja je za njega bila fatalna te je ostao bez ičega. Jedino što mu je tada ostalo jest kajanje.
2. plač
U drugom plaču sin je počeo razmišljati o svim ljepotama koje su bila uzrok njegovih grijeha i zala. Njegov život je svjedok svijeta kojemu je temelj na suprotnostima koje se konstantno izmjenjuju. Zaključuje da sve što je lijepo ne može trajati dugo i krije u sebi nešto loše te sve što imalo početak kad tad imat će i svoj kraj.
U zemaljskom životu ništa ne može biti stalno, sve se mijenja i prolazi. Razmišlja o smrti, koju je podijelio na fizičku i duhovnu. Razmetni sin boji se pakla te se iz tog razloga obratio Bogu. On se boji i želi čistu dušu.
3. plač
Trećim plačem autor nam prikazuje skrušenje sina razmetnoga. Ispovijeda se Bogu i Bog mu oprašta. Njegova duša tada je čista od svih grijeha koje je počinio. Ganut zbog velike Božje ljubavi, sin se odlučio vratiti svome ocu.
Toplina je zavladala oko njegova srca i ono više nije hladno i ledeno. Uz to sve, osjeća zahvalnost prema onome što ima i moli oca da mu oprosti. On ga širokih ruku dočekuje i oprašta mu. Otac slavi Boga jer mu se sin naposljetku ipak vratio kući čiste duše i bez grijeha.
Vrsta djela: religiozna poema
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: neodređeno
Likovi: sin i otac
Analiza likova
Sin – zao, ohol, sebičan. Nije mario za nikoga pa niti za svoga oca. Nije mu bila bitna čovječnost već samo bogatstvo i imetak. Iskoristio je oca, uzeo mu sav imetak i živio je raskalašeno, grešno i raskošno. Kada je sve potrošio i ostao bez ičega, postao je čuvar svinja. Tada je uvidio svoju pogrešku i odlučio se pokajati. Razmišljao je o tome kako je život prolazan, kako je puno griješio te je tražio od Boga i od oca da mu oproste. Ovim likom autor nam je dao i svoju moralnu poruku. Nikada ne smijemo zaboraviti Boga jer tada sve kreće naopako. Važno je na vrijeme pokajati se i živjeti moralno, prema Božjim načelima.
Autor: Ivan Gundulić Mačica
Bilješka o autoru
Ivan Gundulić rođen je u Dubrovniku 8. siječnja 1589. godine kao najstariji sin Frana Gundulića i Džive Gradić. Obrazovao se u Dubrovniku, a nakon završenog školovanja, 1608. postao je član Velikog vijeća.
Dva puta je bio knez u Konavlima, 1615. i 1619. godine. U Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Dobio je nadimak Mačica (značenje: mačkica) jer je živio mirno i vrlo povučeno. 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina.
Njegov književni rad počeo je pisanjem drama u stihu i vjerojatno, pjesama. Najčešći stih Gundulićevih djela jest osmerac, a strofa katren, no javljaju se i drugi oblici (dvostruko rimovani dvanaesterac).
Ivan Gundulić stekao je književnu slavu još za života, a u preporodno je doba dobio status kanonskoga pisca starije hrvatske književnosti.
Umro je u Dubrovniku, u 49. godini života nakon dvotjedne bolesti, vjerojatno od upale porebrice.
AUTOR: IVAN GUNDULIĆ
Djelo “Suze sina razmetnoga” spada u religioznu poemu. Poema je objavljena 1622. godine u Veneciji. Ivan Gundulić je uzor za ovo djelo našao u talijanskoj književnosti iz 16. stoljeća, a građu je preuzeo iz Isusove parabole, Evanđelja po Luki.
Djelo je napisano u tri djela, odnosno plakanja, a to su: “Sagriješenje”, “Spoznavanje” i “Skrušenje”. Prvi dio ima 444 stiha, drugi 336, dok se treći sastoji od 552 stiha. Strofa se sastoji od šest osmeraca, a u njima možemo primijetiti rimu ababcc koja se naziva sesta rima.
Priča opisuje život razmetnoga sina koji je od svog oca tražio dio imetka koji mu pripada, da bi na kraju sve to potrošio na grešan, lagodan i raskošan život. Nakon toga postao je čuvar svinja te je shvatio u čemu je griješio. Pokajao se za svoje grijehe i od oca je tražio oprost. Otac mu je sve oprostio.
Autor je poemu započeo tako da je prvo zazvao Boga od kojeg je tražio da mu pomogne kod pisanja djela. Nadalje, naracijom razmetnoga sina odvija se radnja. On se prisjeća svog grešnog života iz kojeg je izašao osiromašen. Prisjeća se bludnog i rastrošnog života, a sjećanja završavaju do trenutka kada je spoznao svoje stanje.
Razmetni sin razmišlja o životu, kako je on prolazan, a razmišljanja sežu sve do onih o smrti. Odluči se ponizno vratiti ocu koji mu na kraju sve oprašta.
U poemi možemo primijetiti dva glasa koji se izmjenjuju tijekom radnje. Postoji autorov glas koji se bavi onim pripovjednim djelom te glas sina razmetnoga koji je ispovjedni.
Svrha ovog Gundulićevog djela je da nam da moralu pouku koja se tiče kako čitatelja, tako i autora. Autor u poemi obrađuje svoj vlastiti grijeh kojeg je sada svjestan, a koji je nastao u prijašnjim djelima, odnosno književnim stvaranjima.
On istodobno, svojim priznanjem grijeha, želi poruku prenijeti i na čitatelja, želi da i on preispita sebe i spozna svoje grijehe te nastavi živjeti novim životom, životom uz Boga. Čitatelju želi reći da nikada ne smije zaboraviti Boga te da treba živjeti po kršćanskim načelima.
Pretpostavlja se da su na Gundulića utjecali talijanski pjesnici Erasmo da Valvasone i Luigi Tansillo. Jezik, stil i barokni retorički ukrasi daju ovom djelu snagu i izvan kršćanskih moralnih normi. Tako možemo prepoznati mnoge karakteristike baroka: od raznolike metaforike do upotrebe nabrajanja.
Isto tako postoje i mnoga uvjerenja duhovnog života kojim nas autor navodi, a to se može vidjeti kroz prolaznost i ispraznost u uživanjima ovog života., zatim u potrebi iskupljenja za naše grijehe koje smo počinili te prihvaćanje općih načela koja se tiču kršćanske vjere. U djelu se izmjenjuju teme grijeha, ljubavi, života i smrti te jednako važna tema Boga.
Kratak sadržaj
1. plač
U prvi plač autor nas uvodi sa suzama sina koji je osvijestio svoje grijehe i odlučio ih oplakati. On se nada da će nakon što prizna svoje grijehe i zamoli Boga za oprost, njegova duša ponovo biti čista i dostojna Boga. Sin zove Boga i moli ga da mu podari prisustvo Duha Svetoga. Između ostaloga, obratio se i Isusu te je tako objedinio sve tri božanske osobe u Sveto Trojstvo.
Poema govori o ljudskim grijesima i čovjeku koji kao takav nije dostižan Božje milosti. Na kraju on se ipak pouzdaje u to da će mu se Bog smilovati jer se iskreno kaje za sve grijehe koje je počinio. Autor se time obraća grešniku, ali i cijelom čovječanstvu. Savjetuje čitateljima da se klone zla i grijeha kako bi bili dostojni života uz Boga.
Nakon iscrpnog razmišljanja o grijehu priča dalje o sebi, odnosno o sinu koji se udaljio i otišao od oca, uzevši mu imanje kako bi zadovoljio svoje potrebe za raskoši i užicima. To je trajalo sve dok nije potrošio cijelo bogatstvo zbog žene koja je za njega bila fatalna te je ostao bez ičega. Jedino što mu je tada ostalo jest kajanje.
2. plač
U drugom plaču sin je počeo razmišljati o svim ljepotama koje su bila uzrok njegovih grijeha i zala. Njegov život je svjedok svijeta kojemu je temelj na suprotnostima koje se konstantno izmjenjuju. Zaključuje da sve što je lijepo ne može trajati dugo i krije u sebi nešto loše te sve što imalo početak kad tad imat će i svoj kraj.
U zemaljskom životu ništa ne može biti stalno, sve se mijenja i prolazi. Razmišlja o smrti, koju je podijelio na fizičku i duhovnu. Razmetni sin boji se pakla te se iz tog razloga obratio Bogu. On se boji i želi čistu dušu.
3. plač
Trećim plačem autor nam prikazuje skrušenje sina razmetnoga. Ispovijeda se Bogu i Bog mu oprašta. Njegova duša tada je čista od svih grijeha koje je počinio. Ganut zbog velike Božje ljubavi, sin se odlučio vratiti svome ocu.
Toplina je zavladala oko njegova srca i ono više nije hladno i ledeno. Uz to sve, osjeća zahvalnost prema onome što ima i moli oca da mu oprosti. On ga širokih ruku dočekuje i oprašta mu. Otac slavi Boga jer mu se sin naposljetku ipak vratio kući čiste duše i bez grijeha.
Vrsta djela: religiozna poema
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: neodređeno
Likovi: sin i otac
Analiza likova
Sin – zao, ohol, sebičan. Nije mario za nikoga pa niti za svoga oca. Nije mu bila bitna čovječnost već samo bogatstvo i imetak. Iskoristio je oca, uzeo mu sav imetak i živio je raskalašeno, grešno i raskošno. Kada je sve potrošio i ostao bez ičega, postao je čuvar svinja. Tada je uvidio svoju pogrešku i odlučio se pokajati. Razmišljao je o tome kako je život prolazan, kako je puno griješio te je tražio od Boga i od oca da mu oproste. Ovim likom autor nam je dao i svoju moralnu poruku. Nikada ne smijemo zaboraviti Boga jer tada sve kreće naopako. Važno je na vrijeme pokajati se i živjeti moralno, prema Božjim načelima.
Autor: Ivan Gundulić Mačica
Bilješka o autoru
Ivan Gundulić rođen je u Dubrovniku 8. siječnja 1589. godine kao najstariji sin Frana Gundulića i Džive Gradić. Obrazovao se u Dubrovniku, a nakon završenog školovanja, 1608. postao je član Velikog vijeća.
Dva puta je bio knez u Konavlima, 1615. i 1619. godine. U Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Dobio je nadimak Mačica (značenje: mačkica) jer je živio mirno i vrlo povučeno. 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina.
Njegov književni rad počeo je pisanjem drama u stihu i vjerojatno, pjesama. Najčešći stih Gundulićevih djela jest osmerac, a strofa katren, no javljaju se i drugi oblici (dvostruko rimovani dvanaesterac).
Ivan Gundulić stekao je književnu slavu još za života, a u preporodno je doba dobio status kanonskoga pisca starije hrvatske književnosti.
Umro je u Dubrovniku, u 49. godini života nakon dvotjedne bolesti, vjerojatno od upale porebrice.
Suze sina razmetnoga - LEKTIRA
![Suze sina razmetnoga - LEKTIRA]()
Reviewed by Info Atraktiva
on
07:29
Rating:
Nema komentara: