Ronja, razbojnička kći - lektira

Ronja, razbojnička kći
AUTOR: ASTRID LINDGREN

Dječji roman “Ronja, razbojnička kći”, djelo je u kojem je autorica Astrid Lindgen dopustila da mašta divlja i ponovo nas dovodi u nestvarnu i čarobnu šumu, punu neobičnih, opasnih bića i ljudi koje ne srećemo u svakodnevnom životu. Čitajući ove divno sročene rečenice, potpuno se možemo uživjeti u život ove neobične djevojčice, toliko voljene, okružene pažnjom i brigom neobičnih ljudi, koje bi u normalnim okolnostima nazivali odmetnicima. U djelu nam je prikazan jedan posve drugi način života, što je zapravo čista borba za opstanak, iako na nepošten način. U družini vlada red i poštovanje prema naizgled okrutnom vođi, ali ipak mekog srca.

Da dječji osmjeh i zaigranost može omekšati i najtvrđe ljude, pokazuje Ronja koja s okorjelim razbojnicima čini što želi. Dječja radoznalost i nestašluci dovode djevojčicu u razne životne situacije, gdje se sama mora suočiti sa svim posljedicama, iz kojih zapravo uči preživjeti. Ne brinući se o posljedicama koje mogu biti fatalne, Ronju vodi snalažljivost i spretnost. Ipak, dosljednost u provođenju odluka iziskuje mnogo hrabrosti od malenog djeteta. Ponekad su dosljednost i tvrdoglavost iste. Iako čezne za ocem koji tvrdi na nema kćeri, živi hrabro u spilji koju je odabrala, dok ne ugleda zaplakanog i tvrdoglavog oca te mu bez riječi pada u medvjeđi zagrljaj.

Obilje emocija, događaja, opisa neobičnih stvorenja i prekrasnog krajolika tjera nas da s veseljem pročitamo ovu simpatičnu priču. U svakom izmišljenom liku nailazimo na karakteristična ponašanja ljudi koji nas okružuju, možemo prepoznati njihove reakcije i razmišljanja. Veliki dojam ostavili su Guzičavi patuljci koji su jako dobro namjerni, pomalo priglupi te nikako ne mogu shvatiti zašto bi njima netko učinio zlo, iako je to puka slučajnost. U svoj svojoj nesreći oni pokušavaju izvući ono najpozitivnije, pa tako ne vide problem u tome da na Ronjin palac objese ležaljku za njihovu bebu koja se svakim pomakom Ronjinog nožnog prsta slatko njiše. Simpatično i budalasto baš kao i vlasnici nastambe u čijoj je zapela Ronjina noga.

Lijepo je kada se pisanom riječi odrasla osoba može vratiti u onaj zaboravljeni svijet, svijet gdje nema granica, gdje je samo mašta ono što nam treba. Iako je knjiga prvenstveno namijenjena dječjoj publici nije naodmet da je i odrasli čitač uzme u ruku pa shvati da se ponekad na jednostavan način mogu riješiti teški problemi. Upravo onako kako to čine djeca.

U svojim pričama Astrid zaboravlja da je odrasla i ozbiljna gospođa. Sama odlazi na nivo male djevojčice i toliko se uživljava u njezin svijet da zaboravljamo tko nam priča priču. Tko još ne poznaje njezina dijela, propušta mnogo zabave a i radost čitanja. Propušta i mnogo nesebične ljubavi koje roditelji, usprkos neobičnom načinu života, daju svojoj djevojčici. Ispreplitanje ljutnje pa potom praštanja, čežnja za nečim što još nema ime, roditeljsku ljubav, iskreno prijateljstvo, sve nam dočarava u svom burnom i kratkom životu nestašna Ronja.

U ovom divnom svijetu mašte isprepleteno je toliko istine koju susrećemo u našem svakodnevnom životu, u svakom vremenu, bez obzira tko, kada i gdje živi. Vrijeme nema granica. U svakom ulomku postoji djelić koji skriva naše već davno zaboravljeno djetinjstvo. Sretan je onaj tko se nađe u tom djeliću i prepozna sam sebe.

Vrsta djela: dječji roman

Vrijeme radnje: nekad davno u mašti

Mjesto radnje: šuma i priroda iz mašte

Tema djela: život i odrastanje djevojčice Ronje

Kratak sadržaj

Dan kada se Ronja rodila bjesnila je oluja. Vani su se nalazile samo surove i zle vile koje su svojim zavijanjem smetali Lovisi, Matisovoj ženi koja je rađala. Svi Matisovi razbojnici s nestrpljenjem su očekivali rođenje djeteta jer se već davno nije rodilo dijete u Matisovoj tvrđi. Lubanja Per bio je najstariji od razbojnika i žarko je želio što prije vidjeti dijete koje je jednom trebalo postati novi razbojnički poglavar. Ubrzo je iz sobe, sav sretan i ponosan, izjurio Matis, vođa razbojnika, noseći radosnu vijest – rodila se razbojnička kćer Ronja! Svi razbojnici redom hvalili su malu Ronju i ulizivali se vođi. U trenutku kada je Ronja došla na svijet, grom je udario u staru Matisovu tvrđu i raspolovio je u dvije polovice. S Ronjom, u svim razbojnicima probudila se nježnosti i zaštitnički nagon.

Borka je bio Matisov razbojnički neprijatelj, vođa drugih razbojnika. Svaki od njih imao je svoju šumu i teritorij gdje su pljačkali pošten svijet. Kako je Ronja rasla među razbojnicima, tako je poprimila njihove navike, ponašanje, spretnost i hrabrost. Došlo je vrijeme da se upozna sa životom izvan tabora pa su je otac i majka svaki dan vodili u šumu, upozoravajući je da se čuva zlih vila, sivih patuljaka i Borkinih razbojnika, a sve ostalo će polako sama naučiti. Najprije je upoznala gustu šumu i tamno jezerce. Jednog dana zaspala je do mraka i brzo krenula kući, kad se sjetila da je zaboravila torbicu. Tek što je uzela torbicu, srela je sive patuljke koji su htjeli gristi i udarati je. Imala je sreću što je naišao Matis s razbojnicima i spasio je. Narednih je dana samo vježbala kako postati neustrašiva i čuvati se od opasnosti.

Otac je često navečer uz vatru govorio kako su Borkini razbojnici lupeži i kako ih u njihovoj šumi proganjanju vojnici. Ronja je mislila da su njeni razbojnici bolji, iako su svi redom bili obrašteni, bučni i divlji, ali bili njezini prijatelji, svi redom: Lupanja Per, Tjegge, Pelje, Fjosok, Jutis, Joen, Labbas, Knotas, Turre, Tjorm, Sturkas i Lill Klippen. Mnogo puta, lutajući šumom, znala je doći do ponora na kojem se nalazila stara, gromom raskoljena Matisova tvrđa. Rasjek nije bio tako širok. Hrabriji i spretniji skakači mogli su ga preskočiti bez ikakvog napora. Nakon lutanja, na drugoj strani ponora, ugledala je neko dijete i bilo joj je drago da je to dijeta bio jedan “on”.

Bio je to Birk Borkason, sin Borke koji se s ocem i razbojnicima uselio u Matisovu tvrđu jer su njihov logor otkrili vojnici. Ronja se na tu vijest razljutila. U svađi i ljutnji počeli su preskakivati preko rascjepa. Borka je promašio stijenu i našao se visjeti u rascjepu. Spasila ga je Ronja svim dugačkim i snažnim kožnatim remenom. Matis je poludio kad mu je Ronja prenijela vijesti da su se drugi razbojnici uselili u tvrđu. Smišljali su kako da otjeraju Borku i razbojnike iz tvrđe gdje se je Ronja rodila.

Jednog jutra, za vrijeme doručka, doletio je stražar s Paklenog ždrijela obavijestiti Matisa da ga čeka Borka i da želi s njim razgovarati. Svi razbojnici odreda, i Ronja s njima, krenuli su prema mjestu. To je Ronji bio prvi susret s “razbojnicima”, tako je mislila. Pored oca stajao je Birke koji joj je potajno domahnuo. Počela je svađa i prepucavanja. Najviše su se svađali oko Matisove tvrđe koju je Borka prisvojio.

Birk i Ronja sreli su se ubrzo, još pod utiskom svađe pa su zbog toga i dalje nastavljali prepirku. Nisu primijetili gustu maglu koja je pala. Ronja je poznavala šumu, ali ipak ju je savladao strah. Opet je Ronja pomogla Birku sa svojim remenom izaći iz magle. Hodajući, čula je neku zamornu pjesmu koja ih je mamila. Bile su to podzemne sile kojima se bi Ronja bila odazvala da je Birk nije povezao s remenom. Nakon toga, Ronja je na Birka počela gledati prijateljski.

Te večeri Ronja je od oca željela izvući istinu. Načula je o očevim otmicama i pljačkama. Matis joj je otkrio samo dio istine o svom razbojničkom životu. Matis je želio saznati kakve su bile namjere Borke.

S vremenom je stiglo i zimsko vrijeme. Sada je Ronja za svoje lutanje šumom koristila skije. Bila je veoma vješta. Skijajući, jedna joj se skija otkvačila i otišla niz brijeg, a ona je nogom upala u rupu i nije mogla izvući nogu. Bila je to nastamba Guzičavih patuljaka koji su bili miroljubivi, ali sada ljuti jer im je Ronja nenamjerno uništila krov. “Zašto nam je ova tu to učinila?” stalno su pitali. Ronju je počeo hvatati strah. Spuštala se noć, a ona nije mogla izvući nogu. Čak su patuljci na njen prst objesili svoju dječju ljuljačku i dali djeci da se igraju. Zle vile su nanjušile Ronju u nevolji. Počele su je polako čupati i grepsti. Počelo je i sniježiti. Ronju je počeo hvatati strah. U tišini se odjednom pojavio Birk. Našao je Ronjinu skiju. Oslobodio je Ronjinu nogu, a ona je zaplakala od sreće i olakšanja. “Tako bih voljela da si mi brat” rekla je Birku. Tako su oni postali brat i sestra.

Pao je veliki snijeg i svi su prolazi bili zatvoreni. Ronja je dobila temperaturu i razboljela se. Matis se toliko uplašio za njen život da se rasplakao. Nakon tri dana Ronja je ozdravila. Bila je zamišljena. Nije znala kako Matisu reći za Birka s kojim je htjela provoditi više vremena. Ronji je dosadilo biti zatočena snijegom. Spustila se u podrum tvrđave istraživati. Došla je do hrpe kamenja koje je izazvao grom na dan njena rođenja. Svaki dan nakon doručka spuštala se čistiti kamenje jer je znala da se na drugoj strani nalazi Birk. Konačno je uspjela. S druge strane baš je naišao Birk. Nitko nije bio sretniji od Ronje. Upravo kad je htjela razgovarati s Birkom, Lupanja Per ju je došao tražiti u podrumu. Sva u strahu da ne otkrije svoju tajnu, uspjela ga je odvući na kockanje. Željela je da Birk i njegovi razbojnicu ostanu u Matisovoj tvrđi, ali Matis to nije smio saznati.

Napokon, narednog jutra, Ronja i Birk su se sreli. Ispitivali su jedno drugo zadovoljnim pogledima. Birk je bio jako mršav jer im je nestajalo hrane u tvrđavi. Ronja mu je dala svoj doručak koji je ponijela sa sobom. Birk joj je pričao o teškom stanju u tvrđi. Oboma im je teško palo tajno se sastajati. Ronja je potajno svakog dana krala iz majčinih zaliha brašno i suhi grašak koji je Birku davala za majku. Bila je razbojnička kći, a one kradu – opravdavala se. Undina je mislila da joj hranu donose dobre vile. Ronja je Birku nalikovala na dobru vilu.

Snijeg se počeo topiti. Lovisa je željela očistiti tabor pa je istjerala razbojnike da se urede i ošišaju. Došlo je proljeće. Razbojnici su izjahali, a Ronja je konačno mogla na jezero gdje ju je već čekao Birk. Naišlo je jato divljih konja. Ronja si već dugo priželjkivala jednog uhvatiti i jahati. Uspjeli su nakon dugog čekana uhvatiti dva divna pastuha. Trebalo ih je pripremiti da ih mogu jahati. Dali su im imena Divljak i Jogunac. Cijeli dan su radili s konjima, no koncem večeri, konji su se umorili i djeca su ih odvela na vodu. Ronja je potom pokušala uzjahati, ali se našla ubrzo u vodi, a konji su nestali s vjetrom.

Vrativši se kući, Ronja je zatekla bijesnog oca i razbojnika Sturkasa ranjenog. Ranili su ga Borkini razbojnici kad su im pokušavali preoteti opljačkani plijen. Ronju je brinula velika mržnja između dviju bandi. Svaki dan je strahovala za nečiji život. Ronja i Lovisa željele su da se Borka i Matis dogovore o problemima bez krvi i borbe. Ronja i Birk su se sretali svaki dan i bili tužni zbog mržnje očeva.

Vrativši se kući jednog dana, ovi su bili neobično veseli. Naročito Matis. Ulovio je Birka i njime odlučio ucijeniti Borku da ode iz tvrđe bez prolijevanja krvi. Ronja se izbezumila zbog zarobljenog prijatelja, bila je očajna. Fijos je trebao obavijestiti Boku o otmici sina i o sastanku s Matisom narednog jutra. Lovisa je isprala Birku ranu i time razljutila Matisa, a potom je ove razbojnike istjerala van iz dvorane. Rano ujutro, Ronja je otišla do Paklenog ždrijela gdje su se trebala sastati dva razbojnika.

Borka je bio žalostan što se Matis služi Birkom za pobjedu. Obećao je otići iz utvrde do kraja ljeta. Matis je odlučio tako dugo držati Birka u podrumu. U tom trenu Ronja je preskočila ždrijelo i našla se u Borkinim Rukama. Matis je odlučio predati Birka odmah, ali je rekao da više nema dijete – odrekao se Ronje. Međutim, to nije učinila Undina.

Kad je došlo do razmjene djece. Lovisa je zamijetila poglede između Birka i Ronje. Djeca su priznala da su se pobratimili. Od tog dana, Matis je odbijao jesti i jako je smršavio. Kad se konačno spustio jesti, vladao je muk za stolom. Ronja je nekoliko dana išla na jezero čekati Birka. Konačno se pojavio sa zavežljajem u ruci. Odlučio je pobjeći od Borke i živjeti u medvjeđoj spilji. Ronja mu se odlučila pridružiti.

Ronja je čekala da Lovisa zaspi pa se potom, u tišini, iskrala iz tvrđe. Naletjela je na stražare koji su trebali reći da se seli u šumu. Kad je konačno stigla, Birk je već čekao. Prvo zajedničko jutro proveli su planirajući što im je sve potrebno za opstanak u šumi, u divljini. Birk je već prije nekoliko dana sakrio stvari u dupljama drveta. Kad su se vratili sa stvarima, u spilju su se uvukli sivi patuljci, koje je Ronja otjerala ljutitim povikom. Cijeli su dan proveli uređujući svoj novi dom, tako da su uvečer zaspali mrtvi umorni.

Sljedeće jutro ulovili su velikog lososa. Cijeli dan proveli su radeći drvene tanjure i razgovarajući. Ubrzo su primijetili da im je nestao nož. Počeli su jedan drugog okrivljivati i posvađali se. Ronja je sa suzama napustila Birka koji je ubrzo našao nož ispod suhog lišća kojeg je Ronja ubrala. Ronja se nije vraćala. Počela se spuštati magla i Birk se sjećao kako su Ronju jednom umalo preuzele podzemne sile. Bio je jako zabrinut. Krenuo ju je tražiti na sva poznata mjesta. Kad je već izgubio svaku nadu, naletio je na kobilu koju je ranio medvjed i na Ronju koja se pojavila želeći previti kobili rane. Noć su proveli uz kobilu dok rana nije prestala krvariti. Potom su se zajedno s kobilom vratili u špilju, zaboravljajući na svađu. Dali su kobili ime Lea.

Došlo je ljeto. Divlji konji su se prestali bojati djece zahvaljujući kobili Lei koju je Ronja uredno dojila. Ronja je odlučila da je vrijeme da uzjaše Jogunca. U rano veće, dok su jahali, napala ih je zla vila. Znali su kako se sakriti pa su uspjeli ostati bez ogrebotine. U špilju se morali vratiti pješke jer su konji negdje odjurili. Na ulazu u spilju čekao ih je Lill- Kipper. Lill- Klipper donio je svježeg kruha. Lovisa je željela znati kad će se Ronja vratiti u tvrđu. “Nikad se više neću vratiti kući! Ili barem sve dok nisam Matisovo dijete…” poručila je Ronja teška srca.

Ronja je saznala da su vojnici uhvatili nekoliko razbojnika. Ronja i Birk uživali su u ljetu, kupanju, jahanju ali isto tako, strepili su od zime i zlih vila. Jednom dok su se kupali, nebo se smračilo od jata zlih vila koje su ih spazile. Bile su spremne za napad. Ronja je sva uspaničena, hvatajući zrak, tražila Birka. Mislila je da se utopio. Tad ju je zazvao. Sakrio se ispod otkinutog debla breze. Ronja je uspjela zaroniti do njega. Sad je prijetila opasnost od slapa koji ih je sve više vukao. Imali su sreće da je deblo zaustavio kamen koji im je bio granica do koje su uvijek plivali. Kad su se dočepali obale, nisu imali snage vratiti se u spilju. Nisu znali da ih tamo čeka Lovisa.

Birk je bio ljut što je Lovisa došla nepozvana. Nije je htio ni pozdraviti. Lovisa je došla po Ronju. Više nije mogla izdržati Matisovu tugu. “Ne spominje te dok je budan. No svake noći plače u snu i doziva te.” rekla je Lovisa Ronji. Ronja je rekla da će se vratiti kući tek kad je Matis za to zamoli. Zaspala je majci na krilu, slušajući pjesmu o vuku. Ujuto kad se probudila, Lovise više nije bilo. Ostala je samo njena marama kojom je pokrila usnulu Ronju.
Birk je sjedio uz vatru, zamišljen. Želio je samo ljeto. Bojao se zime jer će se Ronja tada vratiti u tvrđu. On će ostati u špilji i zauvijek će biti njezin brat. Odlučili su iskoristiti ljeto do maksimuma. Približavala se jesen i magle. Čuli su pjev podzemnih, sila što znači da je zima na pragu.

Stigla je jesen, kiše i olujno nevrijeme. Postajalo je sve gore i gore. Ronja je krenula po vodu, a Birk je ostao zapaliti vatru i ugrijati spilju. Ronja je na izvoru spazila Matisa koji je plakao. U tom trenu, kada ga je ugledala, sve je bilo zaboravljeno, sve ružno i sve bolno. Otac i kći opet su se našli. Ronja nije željela ostaviti Birka, koji se u mislima opraštao od sestre. Znala je da će ocu opet slomiti srce ako se ne vrati u tvrđu. Međutim, tvrdi Matis se promijenio. Pozvao je Birka da živi s njima. Najprije je odbio, ali nakon razgovora s Ronjom, ipak je prihvatio njen prijedlog.

Ronja i Birk oprostili su se od Medvjeđe spilje i svojih konja koji su ih vjerno pratili cijelo ljeto. “Sljedećeg proljeća evo nas i opet ovdje.”
Birk je želio posjetiti i roditelje. Prije odlaska, Matis mu je rekao kako stari Lubanja- Per kaže da ne bi bilo loše da se razbojnici ujedine zbog vojnika i tako međusobno štite. Nakon dugo vremena, Matisovi razbojnici su ponovno našli razlog za sreću i smijeh. Ronja im se vratila.

Namjesnikovi vojnici tragali su za Matisom jer je oslobodio Peljca i dva Borkina razbojnika iz zatvora. Ronja je željela da se svi prestanu baviti razbojništvom. Borka je došao upozoriti Matisa na zasjedu u šumi. Tada su prvi put progovorili o mogućnosti ujedinjenja. Vođa će biti onaj koji pobijedi u dvoboju.

Došao je dan borbe. Nakon duge borbe i mnogo podlosti, borbu je dobio Matis, čime je postao vođa svim razbojnicima, a Borka je još uvijek smio imati ovlasti nad svojim razbojnicima. Te večeri, obje razbojničke družine postale su jedna vesela družina. Te se večeri Birk zakleo da nikada neće postati razbojnikom, a Lubanja-Per je te večeri Ronji ispričao priču i tajnu kako pošteno zarađivati za život.

Lubanja- Per bio je bolestan, star i nemoćan, a Matis je bio zabrinut za njegovo zdravlje. Volio je starog razbojnika kao svog oca. Kada je starac umro, Matis je bio neutješan, izgubio je vjernog i dragog prijatelja, osobu na koju je gledao kao na oca. Na proljeće su svi ponovno živnuli. Djeca su se veselila povratku u Medveđu spilju, a Ronja je Birku ispričala priču o srebru u Srebrnom brdu. Istu onu koju je njoj povjerio Lubanja- Per. To je bila njihova tajna i sigurnost za pošten život. Ronja i Birk su se uz dopuštenje roditelja, ponovno vratila u Medveđu spilju, gdje su pronašli proljetnu sreću. U svom privremenom domu bili su cijelo ljeto, do prvih znakova jeseni, kada je lišće počelo padati.

Likovi: Lovisa, Matis, Ronja, Undina, Borka, Birk, Lubanja – Per, Guzičavi Patuljci, Zle vile, Sivi patuljci

Analiza likova

Lovisa – žena velikog srca i velike snage. Brine se o suprugu i njegovoj razbojničkoj družini. Održava ravnotežu i mir u taboru. Obožava svoju kćer Ronju i podučava je kako se boriti za život u šumi prepunoj čudnih bića. Kada su se njen muž i kći posvađali, ona je bila spona među njima. Pokušavala je mužu dokazati zašto treba oprostiti kćerki, a njoj pokazati da je otac još uvijek voli. Kao i sve majke, jako se bojala kada je njena kći otišla. Posjećivala ju je u špilji i nije bila ljuta na nju, iako je htjela da se pna vrati kući. Bila je vrlo senzibilna i prva je uočila da se između njene kćeri i Birka stvorila jaka ljubav – najprije bratska, a onda, tko zna…

Matis – Ronjin otac. Strah i trepet kao vođa razbojnika. Čupav je i neuredan kao i cijela njegova družina. Rođenje kćeri omekšalo je njegovo srce. Ne srami se prepustiti suzama. Pred razbojnicima glumi bešćutnost i grubost, a u osami svoje sobi pati i tuguje te plače u snu kada Ronja odlazi iz tabora. Tvrdoglav je u svojim naumima, ali je na kraju ipak popustio svome srcu. Uz toliko tvrdoglavo odbijanje da popusti kćeri, na kraju je došao moliti je za oprost i to u suzama. To je otkrilo njegovo veliko srce. Pristao je na ujedinjenje sa suparničkim taborom, jer je to bilo najbolje za njegov narod. Zato je progutao svoj ponos i pristao na pregovore. Na kraju je on pobijedio i postao vođa ujedinjenog klana, ali je nastavio biti pošten prema svima.

Ronja – kći jedinica vođe svoga klana, razbojnička kći. Voli svoju razbojničku družinu koja je neotuđivi dio njezinog ranog djetinjstva. Već kao malena djevojčica shvaća i ne odobrava razbojništvo kojim joj se bavi otac. Zna da kad odraste, to neće biti njezin životni poziv. Tvrdoglava je, uporna, dobronamjerna, odana i voli prirodu i život u njoj. Jako je znatiželjna pa je ta osobina ponekad dovodi u opasnost. Osjećajna je poput oca i ne srami se suzama pokazati što osjeća. Vrhunac sreće doživljava kada uspije sve drage joj ljude pomiriti i ujediniti.

Undina – Birkova majka, odana suprugu Borki i družini o kojoj brine.

Borka – vođa druge razbojničke grupe i Birkov otac. Tvrdoglav, čupav i obrašten kao i ostali razbojnici. Poštuje pobjedu i njegove odredbe. Voli svog sina iako ga šiba ponekad teškim riječima.

Birk – sin Borke, razbojnički sin. Svojeglav, tvrdoglav, uporan ali hrabra i poštena srca. Još kao dječak upoznao je Ronju kada mu je spasila život. Od tog trenutka oni postaju nerazdvojni. Unatoč tome što pripadaju neprijateljskim klanovima, oni su se pobratimili, jer su vidjeli da jedno u drugome mogu pronaći bezgraničnu ljubav, utjehu i sigurnost. Ni u najtežim trenucima ne napušta Ronju nego brine o njoj i njezinoj dobrobiti. Ne želi se baviti razbojništvom, što je obećao i Ronji. Voli prirodu i šumu zajedno sa svim izazovima i čudnim stvorenjima kojima se hrabro odupire. Sretan je i potpun samo uz sestricu Ronju.

Lubanja Per – najstariji u razbojničkoj družini. Matis ga voli kao oca. Obožava Ronju za koju govori da je njegova sreća. Iako ne ide s družinom u razbojničke pohode, mudrim savjetima često usmjerava Matisa na mudre i pametne odluke.

Guzičavi patuljci – dobri su i miroljubivi. Ne čine nikome zlo. Žive pod zemljom. Pomalo su budalasti.

Zle vile – žive na drugoj strani šume s drugim čudnim bićima. Napadaju samo ljude i ubijaju ih polako i krvoločno. Vrlo su opasne: “Crne i kamene oči blistale su od zloće…”.

Sivi patuljci – spadaju među zločesta stvorenja. Žele samo gušiti i udarati svojim batinama.

Bilješka o autoru

Astrid Anna Emilia Lindgren rođena je 1907. a preminula nedavne 2002. godine. Bila je švedska književnica, najpoznatija po svojim dječjim romanima. Zato se svrstava među najpopularnije svjetske romanopisce za djecu. Prevedena je na gotovo 80 jezika i objavljena u više od sto zemalja.

Odrasla je u švedskoj pokrajini Smaland, uz obitelj koja ju je voljela i gdje su se puno pričale priče. Od ranog djetinjstva vidjelo se da i ona ima talent za pisanje pa su joj uvijek govorili da će postati spisateljica.

1944. osvojila je drugo mjesto na natjecanju kojeg je raspisala nakladnička kuća Raben i Sjörgen. Njena knjiga zvala se “Britt- Marie otvara svoje srce”. Ali najpoznatija knjiga ove autorice svakako je “Pipi duga čarapa” kojom je na istom natječaju pobijedila sljedeće godine. Pustolovine Pipi duge čarape nastajale su u najtežim trenucima njenog života, onda kada se brinula za svoju bolesnu kćer Karin.

U svojim djelima, Astrid Lindgren obrađuje širok raspon tema – od djetinjstva u gradu, preko kriminalističkih priča, komičnih romana… Prema mnogim njenim djelima snimljeni su igrani filmovi, ali i animirani filmovi.

Neka važnija djela ove autorice su: “Britt-Marie otvara svoje srce”, “Pipi duga čarapa”, “Madicken”, “Emil”, “Mio, moj Mio”, “Kajsa Kavat”, “Ronja, razbojnička kći”, “Majstorski detektiv Blomkvist” i mnogi drugi.