Neobični doživljaji ptića Sovića - roman

Neobični doživljaji ptića Sovića
AUTOR: ANTON VAN DE VELDE

Priča Neobični doživljaji ptića Sovića započinje gotovo humoristično i upoznaje nas sa životom jedne ptičje obitelji. Sović se vraća kući pijan sa sprovoda i gospođa Hu nije zbog toga nimalo zadovoljna. Njihov odnos  i sam taj početni događaj prikazani su pomalo karikaturno.

Knjiga je puna zbivanja i radnja niti u jednom trenutku nije statična. Dijalog uglavnom prevladava. Knjiga je podijeljena na poglavlja i svako poglavlje ima kratku pjesmicu umjesto naslova.

Nakon pomalo komičnog početka sve se polako urušava. Sović je naslijedio dijamant koji mu krade pokvarenjak Jip kako bi mu se osvetio zbog neplaćanje usluge. Hu se uspijeva sukobiti i s mačkom Nerom koji napadne njegovo gnijezdo i tada strada njegova supruga Ula. U općini se sprema rat i Soviću nije nimalo lako.

Na kraju Sović ima svojih sedam sinova koji ostaju uz njega i u trenucima kada mu je najteže saznaje tko su mu pravi prijatelji. Shrvan tugom zbog Uline smrti, Hu na kraju odlazi sa sinovima iz općine i napušta sve te silne spletke i galamu kako bi našao mir.

Vrsta djela: dječji roman

Tema djela: Opis života ptičje obitelji Sović koja je upletena u spletke stanara općine i doživljava niz nedaća.

Vrijeme radnje: neodređeno

Mjesto radnje: ptičja općina, dvorište dvorca Ševin-grada

Kratak sadržaj

Prvo poglavlje

SOVIĆ KASNI, SOVA GRDI,NA MUŽA SE UVIJEK SRDI. SUSJED NJIMA ŠIŠMIŠ BIO – KIŠOBRAN JE IZMISLIO.

Obitelj Sović činio je tata, Sovuljan Sović, zvani Hu, mama, Sova Sovićka, zvana Ula i njihovih sedam ptića sovića. Bili su od roda ptica sova i živjeli su u svome gnijezdu koji je bio smješten na tornju. U susjedstvu su im bili svi golaći što je navelo gospođu Ulu da se poželi preseliti. Nekoliko puta je najavila da će tražiti novi dom, a Hu bi svaki put pročistio grlo i slegnuo ramenima.

Jedne tople ljetne noći dogodilo se da je tata Hu zakasnio kući. U njegovoj pratnji bio je Jip, susjed šišmiš koji je vodio dućan s raznim ukradenim stvarima. Kada se tata Hu vratio kući njegova žena je već pripremila djecu za spavanje. Naime, tata Hu vratio se kući pijan, a prijatelj šišmiš smjestio mu se na glavi. Gospođa Ula se naljutila na svog muža i nisu je zadovoljili njegovi izgovori o tome kako je pala kiša pa se morao sakriti negdje.

Galama ljute gospođe Ule probudila je sedam ptića koji su počeli plakati. Gospodin Hu smjestio se u kut gnijezda i počeo žvakati duhan. Jip je pokušao objasniti Uli kako ga ne bi trebala promatrati svisoka jer je on proglašen predsjednikom Društva za zaštitu ptica. Na tu vijest Ula se grohotom nasmijala jer je sumnjala da je Jip sposoban za takav posao. Jip nastavlja priču i govori kako je uzeo dvadeset i pet namještenika kako bi mu pomogli obavljati posao iznajmljivanja šišmišjih krila. Budući da žive u vremenski nezgodnom podneblju, zimi pada snijeg, a ostatak godine kiša ili tuča ta krila će poslužiti kao kišobrani. Tako kada nekoga zatekne kiša, nazove njegovo poduzeće i on pošalje jednoga od njegovih namjesnika i taj šišmiš zatim razapne svoja krila koji služi kao kišobran.

Gospođa Sović je i dalje bila ljuta na svog muža jer se s karmina vratio kući pijan, a njegov jedini izgovor je bio da su ga  tamo ponudili hranom i pićem te mu se malo zavrtjelo u glavi. Šišmiš Jip tražio je od gospođe Ule da plati račun za muževo korištenje usluge kišobrana. Uli je bilo dosta Jipa pa ga istjera iz gnijezda.

Drugo poglavlje

ŠTO TO REĆI SVRAKA ZNADE, LUPEŽ KOJI SVUDA KRADE.

Nakon što ga je Gospođa Sović izbacila iz svog gnijezda, Jip se nije odmah uputio u svoju ložnicu. U blizini se nalazila svraka, zvana Rekeks ili Klepetuša s kojom je Jip sklopio tajni sporazum oko nekoliko poslova koji nisu bili baš časni. Klepetuša je bila jako spretna u krađi. Jip joj se odluči potužiti na Ulu jer mu nije dala novac za obavljeni posao.

Svraka odgovara odmah Jipu kako se može u nju pouzdati i obeća mu da će već sutra njegov dug biti naplaćen. Te riječi su umirile Jipa te se on zatim uputi u svoju ložnicu s osmijehom na licu. Ondje se prihvati o strop gdje ostane visiti i drijemati.

Treće poglavlje

RADOZNALA ULA ČEDNOSTI BAŠ NIJE VIČNA.

Gospođa Ula u snu odjednom osjeti čudan svrbež, zbog čega se u isti tren probudi u strahu. Sunčana svjetlost joj je smetala pa je držala oči zatvorene, ali je nekako napipala Sovićevo odijelo. U kaputu je pronašla dragulj. Bila je sigurna da je to dijamant pokojnog rođaka kojega je Sović dobio u naslijeđe.

To otkriće jako je razveselilo gospođu Sović te je odmah počela sanjariti kako će joj svi susjedi sada zavidjeti. Tiho je otišla do najdubljeg kutka u gnijezdu i ondje pod slamom sakrila dragulj. Nije mogla izdržati radoznalost pa proba otvoriti oči kako bi ga samo jednom vidjela, ali sunčano svijetlo odmah je zaslijepi, pa ona krikne. Ulin krik probudio je Sovića, ali ona mu slaže da ju je opet uhvatila kostobolja.

Hu nastavi spavati, a Ula ostane sjediti i sanjariti. No, gospođa Ula nije znala da je ranije Jip pretrpao sve Huove džepove. Ula je razmišljala o dijamantu sve dok se Hu nije probudio i zatražio doručak, nakon čega mu je otišla pripremiti kavu.

Četvrto poglavlje

DANAS POGREB CVRKULJU JE, ULA VRLOG MUŽA PSUJE, SVRAKA REKEKS LAŽI SNUJE, PRIJEVARA SE ULI KUJE.

Kad se približila večer obitelj Sović se počela buditi. Ula je očetkala Sovićev ogrtač jer je morao biti uredan kad s rođacima bude išao na sprovod Cvrkulju. Ula je zamolila muža da se ponaša pristojno, a Hu joj obeća da će se na vrijeme vratiti kući. Gospođa Sović još zamoli muža da nabavi čaj od kamilice za najstarijeg ptića, te toaletnu vodicu za nju i škare za kovrčanje. Muž joj prigovori kako je u ovo vrijeme sve skupo na što mu ona ljutito odgovori da će si sama sve nabaviti kod Jipa u dućanu.

Na povratku u gnijezdu gospođu Ulu zaustavi Klepetuša. Nakon kratkog razgovora o domu gospođe Sović, Klepetuša spomene Jipa i ispriča Uli kako je Jip u teškoj financijskoj situaciji zbog čega je odlučio sve brzo prodati da se riješi dućana. Klepetuša predloži da ona čuva ptiće dok se Ula ne vrati iz dućana. Nakon što je gospođa Sović otišla, Klepetuša pretraži gnijezdo i nađe dijamant, pa odjuri s njim u mračni dio grada.

Peto poglavlje

SOVIĆ ZBORI, NIKAD KRAJA, U KUĆI MU SILNA GRAJA.

Sovuljan Sović pridružio se tugovanju svoje rodbine.  Nakon što su se svi okupili, četiri stara prijatelja Cvrkulja podignula su nosila s njegovim tijelom. Iz močvare su se čuli zvukovi žabljeg zbora dok je povorka krenula putem groblja. Hu je prvi išao iza nosila, a za njim su se poredali ostali rođaci, prijatelji i susjedi. Groblje je bilo kutak šarenog vrta kojega su lastavice zasadile. Bio je okružen papratima, a tlo je bilo prekriveno mahovinom. Pokraj modre potočnice iskopali su grob u koji su spustili Cvrkuljevo tijelo.

Tada gospodin Hu iz džepa izvadi papirić i pročita svoj govor. Nakon Huovog govora bio je red na gospođici Leptirici da nešto otpjeva. Tek što je otpjevala jednu kiticu, javi se vrana i upozori ih da im se približava neprijatelj. Svi su se razbježali jedino je gospođica Leptirica zaostala i ubrzo osjeti udarac u leđa. Napao ju je Nero Mačković, najstrašnija mačka u cijelome kraju. Nero nakratko onjuši plijen, ali mu brzo dosadi te nastavi dalje. Hu je bio ljut na mačka jer nije mogao pričekati da se završi pogreb. Mačak mu samo odgovori kako zna gdje stanuje i da će ga jednoga dana potražiti.

Nakon toga Hu se zaputi kući, ali ga zaustavi Djetlić koji ga pozove na večeru. Iako je bio strašno zabrinut zbog Nerine prijetnje, Hu nije mogao odoljeti slasnoj večeri te pristane na poziv prijatelja. Tog trenutka začuje se vika gospođe Sović koja je shvatila da su pokradeni. Hu daje prijedlog ženi da se presele.

Šesto poglavlje

O SEOBI SOVIĆ JAVLJA, NAOČARI NA NOS STAVLJA

Sljedećeg jutra gospođa Sović upita svoga muža je li bio ozbiljan kad je rekao da će se preseliti. Hu odgovara potvrdno i govori ženi da će se preseliti odmah. Ula je zbunjena jer danju ništa ne vide, ali zatim Hu izvadi naočale i stavi ih na glavu. Najstariji sović nasmijao se toj čudnoj napravi i rekao ocu kako s njima izgleda staro pa je Hu spremio naočale u džep.

U međuvremenu Ula je pripremila doručak za obitelj, ali je ljutito promatrala Hua jer je bio toliko smiren oko iznenadne selidbe. Hu sumnja da je njihov dragulj kod Jipa i to podijeli sa svojom ženom. Ula je bijesna i govori Soviću da se ne vraća kući bez dragulja. Hu je posluša i ode. Stavi na nos naočale jer je još uvijek sjalo sunce te se uputi kod Djetlića.

Sedmo poglavlje

 NA GNIJEZDO NERO KREĆE, NJEGA ULA OŠTRO SREĆE. BOJ STRAHOVIT TAKO TRAJE, JEDNO DRUGOM UDAR DAJE. NA KONCU JE ULA ŽRTVA, NA TLO PADA NAPOL MRTVA.

Ula počne plakati jer joj nije jasno zašto joj muž ne želi reći prave razloge za iznenadnu selidbu. Tek kad se malo smirila primijeti da se na rubu gnijezda posve nečujno pojavila mačja šapa na kraju gdje su ležali ptići. Ula se skamenila od straha. Ugleda zatim kako se i druga šapa približava ptićima, a zatim ugleda oči mačka Nere kojega su se bojali svi u cijeloj općini. Ula napne sve mišiće, raširi krila i bijesno krene na mačka. Na trenutak ga je iznenadila, ali mačak se brzo sabere i uspije pogoditi šapom gospođu Sović u glavu.

Ula prodorno krikne dozivajući u pomoć nakon čega ponovo napadne mačka i zahvati pandžama njegovo lice. Zatim ga počne kljunom udarati po vratu i leđima pri tome je cijelo vrijeme mahala krilima kako bi izbjegla njegove pandže. Nero se vrtio uokolo ne bi li nekako izbjegao napad i na kraju jednim skokom uspije otresti Ulu i odmah ju napadne i jednu pandžu zabije u njeno tijelo. Baš kad se spremao krenuti na svoj plijen začuje korake zvonara Klepela. Dok se mačak premišljao što će sljedeće učiniti zahvati ga Klepelova noga. Kada je Klepel ugledao ranjenu Ulu ponese je sa sobom, a u gnijezdu ostane sedam ptića.

Osmo poglavlje

HU OD DRUGA SAVJET ČEKA:OD NJEGA MU NEMA LIJEKA

Hu je u međuvremenu stigao do svoga prijatelja Djetlića kako bi tražio savjet. Ispričao mu je sve što je znao o krađi koja se dogodila u njegovu gnijezdu i kakve ga sumnje more. Djetlić se složio sa Sovićem da Jip sigurno ima nešto s krađom te mu kaže kako bi se trebao posavjetovati s redarstvom. Djetlić  dalje podsjeća prijatelja na to da je on načelnik, a to znači da mora vladati općinom i brinuti se za red i pravo. Ako ga ne budu slušali uvijek može pozvati svoje redare i građansku gardu, a ako to ne bude dovoljno može poduzeti i ratne mjere. Sve je to malo zbunilo gospodina Sovića.

Hu se sjeti Ule i podsjeti se kako ipak treba istražiti krađu te odluči da će Jipa strpati u zatvor. Djetliću se sviđa ideja te stane nabrajati Jipove nepodopštine. Prijatelj mu odluči pomoći tako što će sazvati skupštinu gdje će glasati za rat ili mir. Hu se odluči ipak prvo posavjetovati sa ženom i bio je pomalo ljutit što je uopće dolazio kod Djetlića.

Deveto poglavlje

SA PTIĆIMA HU SAD STIŽE, GOSPI ŽUNI JADE NIŽE. DOBRA TETKA SVA SE STUŽI, SPREMNA JE DA POMOĆ PRUŽI

Sovića je ispunio jad i tuga kada je stigao kući i vidio da nema Ule. Najstariji sin mu je ispričao o napadu mačka Nere i tome kako je mama u jednom trenutku pala na tlo nakon čega su je odnijeli. Soviću je sad to već bilo previše nesretnih događaja za podnijeti. Sjedio je tiho i prisjećao se lijepih trenutaka i uspomena.

Nakon nekog vremena Hu se pokrene. Nahrani ptiće i povede najstarijega na leđima do tete Žune. Teta Žuna je sjedila na drvetu kada su je posjetili neočekivani gosti. Hu joj odmah ispriča što se dogodilo. Vijest je tetu Žunu duboko pogodila te je morala malo prisjesti. Odmah ponudi Soviću da ptići i on  stanuju kod nje dok ne sagrade novu kuću. Hu doleti natrag u toranj i prenese ostale ptiće.

Deseto poglavlje

ZBOR PERNATI GLASE VIJE, PJETLIĆ SVOJU SRDŽBU LIJE: U BUBANJ BI UDARIO I RAT JIPU NAJAVIO. SOVIĆU SE NIŠTA NE DA, OKREPE U ČAŠI GLEDA.

Hu se zaputi u toranj gdje se treba održati skupština. Djetlić ga je dočekao na crkvenim vratima. Sović je očajan i nije mu nimalo do skupštine, ali se ipak uspinje do tornja. Nekoliko trenutaka vladala je tišina, ali kada je Pjetlić zatražio da se upali svijetlo, jave se ostali skupštinari i nastane velika vika. Pjetlić se sjeti da ima nekoliko krijesnica u džepu, ali prije nego što ih izvadi, naglasi kako će ih općina morati platiti. Postavili su krijesnice u četiri mračna kuta prostorije i započeli sa sastankom. Nakon što im je Hu ispričao što se dogodilo sva skupština je bila suglasna s idejom da se treba izbaciti krivce. Zatim se javi Klepetuša i zatraži rat protiv šišmiša, nakon čega nastane žamor. Hu je bio protiv rata, ali je kao načelnik morao pristati. Hu da ostavku i odleti iz tornja.

Jedanaesto poglavlje

JIP SAD MREŽU PLETE DALJE, STRAŠNOM NERI SVRAKU ŠALJE.

Jip je slučajno saznao da je sazvana skupština te je odmah poslao svraku da im se pridruži. Njen zadatak bio je predložiti rat. Skupština je odmah prihvatila prijedlog, ali nije znala da je rat upravo ono što Jip želi jer će to iskoristiti kao dobar posao. Jip je imao smišljen plan kako će iskoristiti rat i postati veliki gospodin i gospodar općine. Sljedeći zadatak za svraku je bio posjet Neri.

Dvanaesto poglavlje

SVRAKA REKEKS BRZO LETI DA S PORUKOM MAČKU SLETI. LUKAVA JE, RIJEČ JOJ ŽIVA, ZA RAT NERU PREDOBIVA.

Mačak Nero ležao je u vrtu i spavao. Rane koje je zadobio u sukobu s Ulom skoro su zacijelile, jedino mu drugi brk još nije narastao. To ga je strašno mučilo jer je ovako izgledao smiješno. Kako bi zaboravio poniženje, cijele dane je spavao i ležao u vrtu.

U jednom trenutku se probudi i ugleda svraku kako sjedi na vrtnom zidu. Mačka je jako razljutilo što ga je jedna obična svraka probudila. Gospođica Rekeks ispriča mačku kako se sprema rat, a mačak joj odgovori kako se njega to uopće ne tiče. Svraka je slagala Neri kako je rat započeo upravo načelnik Hu jer je nestala njegova žena Ula. Nero je želio iskoristiti priliku da se osveti sovama  te pristane na svrakin prijedlog da se bori na Jipovoj strani.

Trinaesto poglavlje

ZVONAR SVOJE NAUMIO, ULU TRINAM ISPUNIO.

Zvonar Klepel je došao kući s ulovljenom sovom i smjestio ju je u staru košaru za piliće. Ulu su mučili teški bolovi, ali je u košari bilo suho i toplo te je ubrzo zaspala. Zvonar Klepel mislio je da je mrtva pa je odlučio da će je ispuniti i nakon toga staviti na ormar kao ukras.

Predvečer ju je dohvatio i ispunio, ali Ula je još uvijek bila živa. Iako se nije mogla micati bila je svjesna svega. Na kraju je završila kao ukrasni predmet pod staklenim zvonom na ormaru.

Četrnaesto poglavlje

SVA OPĆINA U RAT KREĆE, MIROVNO SE ČUPA VIJEĆE.

Dogovorili su se da će prvi napad izvesti danje ptice. Ako bitka ne bude završena do navečer, Sovićeva vojska će stupiti u borbu. Hu prizna Žuni kako mu je drago što je sova jer to znači da se ne može boriti danju, a do navečer će sve ionako biti gotovo.

Vrijeme je brzo promicalo i Hu je postajao sve šutljiviji jer se bojao da će prebrzo doći večer. Hu je radije htio biti živ kraj svoje žene i djece nego mrtva sova na bojnom polju, ali to nije priznao teti Žuni jer ona nije imala muža ni djece pa ne bi razumjela. Kada je pogledao kroz prozor da vidi kako teče bitka, ugledao je mnogo ranjenika. Hu je žalio što nije spriječio rat i što ga je žalost učinila preslabim da donese pravu odluku. Zatim se pojavi djetlić i objavi pobjedu. Taman što su se uputili kući ispred njih se pojavi Jip i pozove ih u ime gospodina Pjetlića i gospodina Nere da sudjeluju u mirovnoj konferenciji.

Prijatelji se upute na mirovnu konferenciju. Pred predsjednikom Nerom bio je položen Huov dragulj. Čim ga je ugledao ,htio ga je preuzeti, ali spriječili su ga Jipovi namještenici. Uskoro su se svi sukobili jedni s drugima i mirovna konferencija završi tako što su svi bili ozlijeđeni. Na kraju je Hip morao potpisati papir u kojemu ga prisiljavaju na odlazak iz općine, a dragulj je proglašen Jipovim vlasništvom kao naknada za račune, što mu ih Hu i Ula nisu podmirili. Pjetlić je proglašen novim načelnikom. Pošto Je Hu oklijevao i nije odmah potpisao ugovor, Nero naredi ostalim mačkama da krenu u napad.

Upravo tad pojavi se legija miševa koju je pozvao Djetlić te Nerine mačke odmah skoče za njima. Jip i Pjetlić nastavili su vladati, a dragulj su prodali nekoj slijepoj sjenici. Hu se sa svojim ptićima preselio u toranj obližnjeg dvorca u tihom lugu.

Petnaesto poglavlje

ČUDNA SUDBA ULU TUKLA: ISPOD STAKLA ONA MAKLA, AL SE NIJE DOMU DIGLA – U PSEĆU JE KUĆU STIGLA.

Ula je stajala kao ukrasni predmet na Klepelovu ormaru. Svaki put kada bi netko došao u posjet, išao bi pogledati jadnu sovu. Jednog dana došao je gospodin Dominik i rekao zvonaru da će kupiti od njega pticu, kada je više ne bude htio držati u svome domu. Klepel je objasnio gospodinu da ne želi dati pticu nakon čega je Dominik otišao ljutit. Jednog dana u sobu uđe Dunja kako bi počistila prašinu. Kada je uhvatila stakleno zvono pod kojim je bila Ula staklo napukne. Dunja se na trenutak prepala, ali kad je vidjela da je sve u redu ostavi Ulu kraj prozora da se na zraku opraši.

Ula je mogla micati samo glavom, nekoliko je puta zamahnula i uspjela je prevrnuti stakleno zvono. Dok je tako ležala na podu dohvati ju lovački pas koji nije znao razlikovati sovu od fazana i ponese je sa sobom.

Šesnaesto poglavlje

BAŠ U DVORCU, NA VISINI, HU VAM ŽIVI U TIŠINI. ZALUD LJUBAV, NUTO JADA, BJEŽE PTIĆI IZNENADA.

Gospodin Sović stanovao je u dvorcu i ostvarilo mu se ono što je želio godinama. Stan je bio prostran, ali je cijelo vrijeme bio u neredu. Ptići su narasli pa su cijelo vrijeme polijetali na sve strane. Navečer bi im pripovijedao bajke tako da je na trenutke bio zadovoljan, ali tuga za Ulom bila je cijelo vrijeme prisutna. Jedne večeri ptići su izletjeli van, a Hu je proveo noć čitajući rječnik iz kojega je učio strane riječi. Ujutro su se vratila samo tri ptića.

Hu ih je čekao cijeli dan, ali ni jedan se nije vratio. Kad je shvatio da se neće vratiti, Hu zagrca i zaplače.

Sedamnaesto poglavlje

HU S PRIJANOM ŠETAT ZAŠO, NE MISLEĆI ULU NAŠO.

Hu je tri dana tugovao za svojim ptićima, ali četvrti dan zasja sunce i izvuče Hua van iz gnijezda. Sović stavi naočale i izleti van. Putem sretne Djetlića pa se odluče prošetati.

Hu pripovijeda svojemu prijatelju o svojim brigama za ptiće i o Uli. Dok su tako šetali prešli su preko pokretnog mosta i našli se pred dvorcem Ševin-grada. U jednom trenutku Hu opazi Ulu u štenari. Oprezno  se približi i pozdravi psa koji se tamo odmarao. Djetlić je izvukao psa iz štenare i dok je tako pas trčao za njim, Hu zahvati Ulu kljunom te je odnese do gnijezda.

Osamnaesto poglavlje

SOVIĆI SU VELJE SOVE, SUDBA NOVA NJIH SAD ZOVE. KUKAVČIĆ JE VJEŠT BAŠ DOSTA, UČITELJEM GLAZBE POSTA. JIP I PJETLIĆ RADE SPRETNO, TRGUJU VAM SVAČIM SPRETNO.

Ptići sovići svakim danom sve su veći. Četiri sovića koja su napustila svoj dom, u nekoj jami su održali prvi tajni sastanak i ponašali se kao odrasle sove. Htjeli su nekako pomoći ocu koji je sad već ostario pa krenu smišljati plan. Odluče kod Kukavčića izučiti krojački zanat. Sjetili su se izgona njihove obitelji, ali su računali na to da ih Jip i Pjetlić neće znati raspoznati među drugim sovama.

Gospodin Kukavčić bio je najugledniji u cijelom kraju zbog čega ga je načelnik Pjetlić imenovao učiteljem pjevanja. U međuvremenu poduzeće Jip-Pjetlić bavilo se raznim poslovima i nije bilo naklono prema drugim pticama. Novčanu pomoć su skupo naplaćivali što su siromašni sugrađani teško podnosili.

Devetnaesto poglavlje

SOVIĆEVA TRI SAD SINA UČE RUHO ŠITI, ČETVRTI ĆE RADI VINA KONOBAR U KRČMI BITI.

Kukavčić je živio jako lijepo jer je bila navala  u krojačkoj radionici. Netko je stalno naručivao novo ruho po najnovijoj modi. Tako je Kukavčić odlučio uzeti šegrta za posao.

Kukavčić primi trojicu braće kao naučnike u krojačkoj radionici, a jedan je bio konobar. Kukavčić im je objasnio da prva četiri mjeseca neće dobiti plaću jer će u tom periodu učiti zanat, jedino brat koji radi u gostionici može zadržati napojnice koje mu daju gosti. Braća pristanu na taj dogovori jer nisu imali izbora. I tako krenu učiti novi zanat.

Dvadeseto poglavlje

ULA ZADNJU, TUŽNU, VELI, TREĆI PUT SE SOVIĆ SELI.

Kad je Hu doveo Ulu u gnijezdo, tri ptića koja su ostala, veselo zagrle majku za koju su mislili da je mrtva. No, ubrzo su shvatili da se majka ne miče i ne govori ništa. Hu ih utješi i obeća im da će Uli biti bolje.

Djetlić je sav radostan došao posjetiti obitelj Sović, ali kada je vidio u kakvom je stanju Ula, zanijemi. Ipak su na kraju slavili i objedovali jer im se majka vratila, iako je sve skupa bila neobična situacija. Upravo su pojeli salatu, kada se pojavi ptić koji je nosio kući novac od napojnica koje je dobio u gostionici. Kada je vidio majku potrči joj u susret. Ula je pokušala izgovoriti nešto, ali taj silan napor je izmori i ona padne na jastuk. Ula je umrla te se Hu odluči preseliti na neko vrijeme kod Djetlića. Ulu su ostavili u tornju prekrivenu poljskim cvijećem jer ju nisu mogli pokopati u općini, sve dok je njihova obitelj prognana.

Dvadeset  prvo poglavlje

BRAĆA SVOJSKI ŠIJU, KROJE, OHOLI SU, AL SE ZNOJE. BRATAC SMIKKEL IPAK IMA NJEŽNO SRCE U GRUDIMA.

Nakon četiri mjeseca, Sovićevi sinovi postali  su jako dobri u zanatu. Dobili su plaće i nova odijela pa su postali oholi. Jedino je Smikkel imao ostatak ljubavi koje je majka u njega usadila. Kad je čuo za majčinu smrt odmah si je skrojio odijelo za sprovod. Osjećao se loše jer nisu bili uz majku na samrti.

Druga dvojica su se više brinula oko toga što ne zauzimaju veći položaj u općini pa su smišljali kako bi to mogli promijeniti. Smikkel je htio majci pružiti pravi pokop pa se odlučio pobrinuti za to da njoj i ocu bude dopušten ulazak u općinu. Smikkel otkaže svoju službu kod Kukavčića te se uputi u firmu Jip-Pjetlić. Tamo se zaposlio u modnom odjelu.

Dvadeset drugo poglavlje

SMIKKEL LUKAV PAN SAD KUJE, SPRETNO MRSI, VJEŠTO RUJE, GAZDAMA ON SPLETKU SNUJE, I JOŠ ŠTOŠTA DRUGO TU JE.

Nakon nekoliko tjedana rada, Smikkel se obrati Jipu i pokuša ga uvjeriti kako Pjetlić njemu nije ravan. Jip se odmah složi s njim. Za nekoliko dana Smikkel sretne Pjetlića i kaže mu kako misli da mu Jip nije ravan par. Pjetlić mu nije ništa odgovorio, ali mu je poklonio sukno za novi kaput.

Idući tjedan, kada su Jip i Pjetlić bili u radnji, Smikkel ih upita bi li se njegova majka mogla pokopati u općini. Obojica su isprva bili strašno iznenađeni kad su shvatili da je on Sovićev sin, ali Pjetlić mu na kraju dopusti. Majku Ulu su pokopali u lijepom vrtu gdje je počivao i Cvrkulj.

Odnos Pjetlića i Jipa se pogoršao, obojica su mislila kako bi bilo najbolje kad bi samo jedan bio gospodar u trgovini i poglavar općine. Pjetlić je bio  načelnik, ali Jip je imao novac.

Dvadeset treće poglavlje

KUKAVČIĆ KANTATU SLAŽE, PJETLIĆU I JIPU LAŽE.

Navečer Jip posjeti Kukavčića i kod njega naruči kantatu u čast mačka Nere. Kukavčić je bio iznenađen zahtjevom, ali je pristao. Kako bi ga udobrovoljio Jip naruči dvadeset i pet odora za kišobranare.

Ubrzo nakon što je Jip otišao, Kukavčića posjeti Pjetlić. Načelnik Pjetlić naruči kantatu u čast starog načelnika Sovića. Kako bi dobio njegovu naklonost, Pjetlić naruči kod Kukavčića pedeset odora za općinske službenike.

Kukavčić je sastavio kantate tako da je napjev bio isti, a riječi su mogle i jednome i drugom služiti dobro.

Dvadeset četvrto poglavlje

DA BI NERU PROSLAVILI, SPOMENIK MU POSTAVILI.

Prošli su tako tjedni kada je Jip uljudno upitao načelnika Pjetlića hoće li mu dopustiti da u općini podigne spomenik gospodinu Neru, kako bi mu iskazali zahvalnost. Pjetlića je ta molba naljutila jer se Nero u tom ratu jako obogatio. Pjetlić je bio ljut, ali nije imao izbora nego prihvatiti ponudu jer je Nero bio njihov saveznik u ratu. Jedne nedjelje postavili su spomenik. Bio je to kip od pečene zemlje. Kukavčić je otpjevao kantatu. Gospodin Nero osjećao se jako počašćenim te se zakleo da će ubuduće stalno braniti općinu. Kad se zaputio kući, stanovnici općine Neru su dočekali zvižducima negodovanja.

Dvadeset peto poglavlje

SPOMENIK SE SADA RUŠI, SAV SE U PRAH ETO KRŠI. ČOKOLADE!- SVATKO VIČE, SOVIĆU SVE ŽIVO KKLIČE.

Smikkel je potražio trojicu braće kod Kukavčića pa sa skupa pošli ocu koji je kod Djetlića. Smikkel im je ispričao kako misli da je njegov naum da posvađa Jipa i Djetlića uspio. Hu samo želi da bude mir.

Djetlić je otišao na selo kod načelnika Pjetlića kako bi razgovarao s njim. Dan poslije građani su mogli vidjeti da je kip od gline uništen. Jip se na to strašno naljutio te je poslao svoje šišmiše po osvetu. Pošto je bio dan i oni nisu dobro vidjeli napadali su prijatelje i neprijatelje. Na kraju su se građani skupili i uzvratili napad, a podložnici načelnika su se pobrinuli da ih odvedu u općinski zatvor. Pjetlić zakaže općinski sastanak i obeća čokoladu tako da su se svi pojavili. Svi su se složili da se treba riješiti Jipa, a Soviću će postaviti spomenik.

Dvadeset šesto poglavlje

SOVIĆA JE ČAŠĆE STIGLO, DA GA SLAVI SVE SE DIGLO. I KIP DRVEN ETO PRIMA, AL JE HLADAN PREMA SVIMA.

Pjetlić nije odjednom zavolio Sovića, već je sve to učinio kako bi napakostio Jipu, a Smikkel je to znao prepoznati. Da bi u narodu stekao naklonost htio je pozvati Sovića natrag te ga slaviti kao svog najboljeg prijatelja. Hu nije htio prisustvovati toj svečanosti otkrivanja kipa jer je još uvijek žalovao za Ulom. Na dan slavlja dočekala je Hua pred vratima kočija pa je na kraju ipak morao ići. Načelnik uruči Soviću kip, ali Hu je samo mogao misliti na Ulu i na mirovnu konferenciju.

Dvadeset sedmo poglavlje

JIP, TAJ LUPEŽ, SLABA VJERA, S OPĆINOM JOŠ ŠEGU TJERA.

Građani su dan poslije bili u šoku kada su vidjeli Sovićev kip razbijen. Svi su bili bijesni te pođu naći Jipa jer su bili sigurni da je to njegovo zlodjelo. Nisu ga nigdje mogli pronaći, a na vratima njegova doma dočekala ih je poruka kako  je Pjetlić ismijan i kako je on otišao nakon što je izvršio svoje djelo.

Dvadeset deveto poglavlje

PRIJATELJSTVO PJETLIIĆ HTIO, HU GA LIJEPO OTPRAVIO.

Danima nakon što je kip uništen, Pjetlić nije mogao naći mira. Hu je s druge strane mirno kartao s Djetlićem. Bilo mu je čak sve to skupa i smiješno jer mu nije bilo stalo do slave niti javnog ugleda.

Pjetlić je pokvario Sovićev mir kada ga je došao pitati želi li poslovati s njim sada kad nema više Jipa. Hu ga odbije, što jako razljuti Pjetlića koji se zaputio kući i tamo posvađao sa svima. Nakon toga završio je u gostionici kod Kukavčića.

Dvadeset deveto poglavlje

HU SA SVOJIH SEDAM SINA PREKO MORA I VISINA KREĆE ETO S POSTOJBINE. KARAVANA VRH DUBINE U DALEKI IDE KRAJ DA POTRAŽI MIRA GAJ GDJE SE LIJEPO ŽIVUJE, TRUDNO SRCE MIRUJE.

Koliko god  mu je bilo ugodno živjeti kod prijatelja, Sovića je još uvijek mučila blizina Ulina groba. Život u općini ga je neprestano podsjećao na nevolje koje su ga tamo snašle.

Jedne večeri Hu pozove svoje sinove i objavi im da će poći na put sada kad su oni već odrasli i mogu se brinuti sami za sebe. Javi se blagi sin i kaže da će ići s njim. Na kraju su svi sinovi odlučili poći s ocem u daljinu. Djetliću i teti Žuni vijest nije dobro sjela, Žuna se od uzbuđenosti srušila. Nakon što se oprostio s prijateljima u kasnu jesen Hu sa sinovima krene na put.

Analiza likova

Sovuljan Sović, zvani Hu – jedan od glavnih likova. Isprva dosta neozbiljan, bilo mu je bitno da ima svoju slobodu i da može otići negdje na druženje i piće. Bio je u čestom sukobu sa suprugom jer se ona protivila njegovom konstantnom lutanju. Miroljubiv je i želi izbjeći bilo kakav sukob. Dobar je otac, a nakon smrti Ule bilo mu je teško, ali uspio se pobrinuti za sinove. Nakon nekoliko nesretnih događaja i smrti žene, Hu se mijenja i postaje još mirniji i staloženiji. Zaokupljen je tugom i mislima na Ulum, tako da ga gotovo nikakve plitke stvari ne zanimaju. Na kraju odlazi potražiti mir u novim krajevima.

Sova Sovićka, zvana Ula – Huova supruga. Jako dobra majka, cijelo vrijeme je u gnijezdu kako bi brinula o svojih sedam ptića. Često je živčana i ljuta na svog muža. Pomalo je tašta i zbog toga se zadužuje kod Jipa kako bi uredila svoje perje. Jednog dana mačak Nero napadne njeno gnijezdo i ona se bori do posljednjeg daha kako bi spasila svoje ptiće. Nesretnim slučajem završila je kod zvonara koji ju je preparirao i stavio pod stakleno zvono. Ula je još uvijek mogla micati glavom te se jednog dana uspije osloboditi. Uspjela je vidjeti Hua i sinove prije nego što je umrla.

Jip – šišmiš koji je lakom i pokvaren. Odlučio se osvetiti Soviću jer mu nije platio uslugu kišobrana. Bavi se raznim mutnim i sumnjivim poslovima te mu nisu bitni čast i poštenje. Na nečastan način je skupio mnogo novca, a s time odmah dobiva i moć. Oteo je Soviću dragulj koji je naslijedio od preminulog rođaka. Nema nimalo samilosti niti savjesti i spreman je učiniti sve samo kako bi napredovao u društvu.

Pjetlić – nije mu problem sklopiti ugovor s Jipom samo kako bi zadobio bolji položaj u društvu. Bitna mu je samo moć, bogatstvo i vanjski ugled. Tašt je i prepreden. Na kraju podiže spomenik Soviću samo kako bi porazio Jipa i imao svu vlast nad njihovim poslom. Bitno mu je da ga ostali građani poštuju i ponaša se kao da je bolji od ostatka općine.

Bilješka o autoru

Anton van de Velde rođen je 1895. Godine, a umire 1983. Pisao je djela koja su uglavnom bila namijenjena djeci. U njegovu opusu se tako mogu naći igrokazi, priče, pripovijetke, dramoleti i mali romani.

Njegove knjige su poučne, ali u isto vrijeme i zabavne. Koristio je obične prizore iz života i putem njih neposredno predočavao pouke i tako utjecao na razvijanje osjećaja za podjelu dobrog od zla kod djece.

Junaci njegovih djela uglavnom su životinje. Pisac ih opisuje tako da se uvijek ponašaju kao ljudi. Koristi se posve običnim izričajem kako bi govorio o jednostavnim i svakodnevnim stvarima. Sovići i Krtice jedine su njegove knjige koje su prevedene kod nas.

Aktivno se bavio kazalištem, pisao je igrokaze i drame i postavljao ih, prevodio je strane drame i bio je poznat kao režiser te je često gostovao u kazalištima u Belgiji. Neko vrijeme je bio ravnatelj Flamanske opere u Antwerpenu i profesor na Konzervatoriju.

Autorov opus za odrasle je također opsežan. Pisao je realistične romane iz svakodnevnog suvremenog života uz uvijek prisutan humor, ironiju i satiru. Također je pisao romane pustolovnog karaktera s povijesnom pozadinom te novele, eseje, književne kritike i rasprave. Ti romani kao i romani za djecu imaju značajke ozbiljnosti i ironije gdje su prikazane bezazlene pojedinačne i društvene mane.